“Uvijek imam tremu prije nastupa” – Damir Kedžo

Tekst: Patricija Tepšić i Iva Bolf
Fotografije: Žaklina Majetić Mufić

Damir Kedžo održao je prekrasan unplugged koncert u Ravnoj Gori. Odlučile smo nešto više saznati o njemu i njegovom radu. Dobro raspoložen i susretljiv Damir je odmah pristao na intervju.

IVA: Za početak, Damire, kako se osjećaš kod nas u Ravnoj Gori?

DAMIR: Super mi je! Žao mi je samo što sam došao na jedan dan. U Ravnoj Gori nikad do sada nisam bio. Često odem na Petehovac, pored Delnica, iznajmim kućicu, odmaram, uživam… Jako volim i snijeg i nekoliko Novih godina dočekao sam u Gorskom kotaru jer je blizu i sve je, onako, toplo… Nadam se da nisam zadnji put u Ravnoj Gori.

IVA: Možeš li nam reći u koju si osnovnu školu išao?

DAMIR: Išao sam u Osnovnu školu Fran Krsto Frankopan u Omišlju na otoku Krku.

IVA: Koja ti je najgora, a koja najbolja uspomena iz školskih vremena?

DAMIR: Najbolja uspomena definitivno je druženje s prijateljima iz razreda s kojima sam i danas u dobrim odnosima, a najgora kad sam bio osmaš, kad smo se morali rastat. Svatko je krenuo svojim putem. Živiš s tim ljudima osam godina i svi postanete obitelj, a pred kraj školske godine shvatite da se, praktički, nećete vidjeti s nekima…

IVA: Kako si započeo svoju karijeru?

DAMIR: Pa, pjevat sam počeo s 3 godine. Zapravo, kad sam prestao plakat počeo sam pjevat. Čula me jedna časna sestra u Omišlju i tada sam počeo pjevati u crkvenom zboru. Tako je nekako moja karijera započela, a profesionalno je počela u talent show-u Story Supernova Music Talents 2003. godine i od tad plovim ovim vodama.

IVA: Jesi li trebao promijeniti neke navike kako bi uskladio pjevanje i svakodnevnicu?

DAMIR: Jesam, zapravo sam shvatio da ako se želim baviti pjevanjem, to mi mora bit prioritet i svoje slobodno vrijeme moram utrošiti u to. Nije mi žao, stvarno smatram da to nije posao nego poziv. Volim to što radim, kao da se cijelo vrijeme igram. Kad ustanem, mislim na pjevanje, tako da mi te neke stvari kojih se moraš odreći, kao npr. druženje s prijateljima, izlasci, ne nedostaju. Npr. jučer sam mogao izaći van, ali nisam jer sam znao da drugi dan imam koncert i da se moram dobro odmoriti.

IVA: Koji ti je najsmješniji događaj iz života?

DAMIR: Joj, ima ih mnogo jer ja, stvarno, nisam cool. Redovito imam nekakve „varijante“ u kojima se totalno osramotim i onda mi bude „bed“ i često se pitam što mi je to trebalo. Ali, recimo, najgora stvar koja mi se desila bila je na HRT-u 2004. godine. Između dvije HRT-ove zgrade je jedan prolaz i stakla koja izgledaju kao ogledala. Zapravo, ne vidiš da su ljudi unutra, odnosno, da je to jedan ogroman kafić i ja sam, hodajući tim prolazom, radio totalne kerefeke, skakao i beljio se. Kad sam ušao u zgradu ljudi su me čudno gledali i shvatio sam da su prije nekoliko minuta gledali kako radim budalu od sebe. Bilo mi je užasno neugodno. Koji neugodnjak!!! To mi je možda najgori događaj iz života.

IVA: Možeš li nam ukratko opisat zanimanje pjevač?

DAMIR: Zapravo je jako kompleksno, a u biti je iznimno jednostavno. Svaki dan ti je potpuno različit, nemaš radno vrijeme, ali to znači da apsolutno nemaš ni slobodnog vremena. Ne pamtim kad sam zadnji put bio na odmoru. Lažem, ove godine sam nakon sedam godina otišao na sedam dana na Vis i, zamisli, dobio ponudu za koncert. Bio sam na odmoru, a bilo mi je žao što odmaram jer kad se time baviš cijelim srcem onda svaki tren koji možeš pjevaš i to je poanta pjevača. Čitavo sam vrijeme mislio o tome tako da sam se više umorio nego li odmorio. Hahaha… „Fora“ je u tome što si sam svoj gazda i sam odlučuješ kad ćeš ustat i koliko ćeš radit.

IVA: Koji su ti glazbeni uzori? Zašto?

DAMIR: Puno njih. Kao klinac slušao sam uglavnom američke pjevače koji su jako, jako dobro pjevali. Volim slušat druge i od njih, na neki način, učim. Sviđa mi se što se nakon dugo, dugo vremena na sceni pojavljuju ljudi koji pišu sami svoje pjesme i to je izvrsno. To su kantautori. Znači, oni pišu sami svoje pjesme i pjevaju. Njih automatski više poštujem i volim slušati.

IVA: Kako provodiš slobodno vrijeme?

DAMIR: U šumi. Volim otići u planinu jer se tamo najbolje rješavam stresa. Odem na Učku, Hahlić, Risnjak… Na vrhu se osjećam tako maleno i nema boljeg „punjenja baterija“ od toga kad si sam.

IVA: Nedavno si pobijedio na talent show-u za pop pjevača u Rusiji. Po čemu se taj show razlikuje od show-a u Hrvatskoj?

DAMIR: Definitivno po produkciji i koliko novaca je uloženo u cijeli show. Rusija ima preko 140 milijuna stanovnika i normalo je da je i televizija puno veća. Samo backstage ima preko 50 metara. Pratilo nas je preko 3 i pol tisuće ljudi u dvorani, a možeš zamislit koliko je bilo ljudi pred malim ekranima. Sve je, nekako, puno veće. I za razliku od Hrvatske, koja je nažalost malena, čim pobijediš na takvom natjecanju otvaraju ti se mnoga vrata. U Hrvatskoj se moraš puno više truditi, ali smatram da je upravo to što živimo u Hrvatskoj za nas jedna velika prednost jer naučiš radit i kada uspiješ u Hrvatskoj mislim da možeš i u cijelome svijetu.

PATRICIJA: Koju bi još zemlju volio posjetiti i koji je po tebi grad idealan za život?

Obožavam nordijske zemlje i sve me tamo nekako privlači, kao npr. Švedska zato jer ima snijega, ali volim i tropske krajeve. Najveći dojam na mene je ostavio Dublin jer su ljudi slični nama. Jednom sam bio tamo u jednom nacionalnom parku gdje sam izgubio novčanik. Bio sam van sebe jer su u njemu bili svi dokumenti i novac. Za nekoliko dana zvali su moje doma i javili da je novčanik u hotelu. Tako da mi je to ostalo u sjećanju. Irska je ostavila najbolji dojam na mene.

PATRICIJA: Znamo da si glumio i pjevao u nekoliko mjuzikla. Koji ti je bio najdraži?

DAMIR: Najdraži su mi, definitivno, Sušak, Sušak u kojem sad igram zato što je to prvi mjuzikl na našem čakavskom narječju i sretan sam da sam ulogom u tom mjuziklu dao svoj udio povijesti. Draga mi je i uloga u mjuziklu Mamma mia kojem je redatelj Igor Barberić kojeg ljudi poznaju kao koreografa u emisiji Nove TV Tvoje lice zvuči poznato.

PATRICIJA: Sviraš li koji instrument?

DAMIR: Trenutno ne, ne dobro, ali evo u 27-oj godini (prije nekoliko mjeseci) sam se odlučio na učenje instrumenta preko nekog programa. Učim svirati klavir i nadam se da ću kroz godinu – dvije i sam moći počet pisat pjesme i svirat na svojim koncertima.

PATRICIJA: Pišeš li pjesme?

DAMIR: Imam neke skice i tekstove, ali kad ne sviraš instrument onda je jako teško jer ovisiš o drugoj osobi koja svira i zapravo se to uvijek nekako otegne. Svaka dva mjeseca se nađem s pijanistima i svojim gitaristom pa stvaramo nove pjesme i projekte, ali ono što moram naglasit je da većina mojih pjesama koje sam stvaram su na engleskom jeziku.

PATRICIJA: Imaš li koji put tremu prije nastupa?

DAMIR: Uvijek, povraća mi se, zlo mi je, hodam poput Baltazara lijevo-desno, ali ako se ikada dogodi da neću imati tremu kao što je imam sada, prestat ću se bavit ovim poslom. Moraš izaći pred publiku s osjećajem odgovornosti i željom da odradiš najbolje što možeš.

PATRICIJA: Što je za tebe ljubav?

DAMMIR: Ajooooj! Kako teško pitanje! Nekako sam došao do stava da je prava, istinska ljubav staviti sebe i svoj ego sa strane i stavit ponekad ljude koji su ti najbitniji u životu na prvo mjesto.

PATRICIJA: Kako se osjećaš kad si zaljubljen?

DAMIR: Tada sam najgori. U prvim fazama zaljubljenosti ne mogu razmišljat, samo mislim na bolju polovicu i sve mi je u tome. Smušen sam, smeten, ne obraćam pozornost na zadatke koje moram obavit i teško mi se koncentrirat na normalan život, ali nakon nekog vremena, kad se sve ustali, postane o.k.

PATRICIJA: Jesi li sada zaljubljen?

DAMIR: Trenutno nisam, ali se nadam da ću bit uskoro.

PATRICIJA: Koji su tvoji planovi za budućnost?

DAMIR: Planovi su definitivno snimanje spota i to ću definitivno snimat u Gorskom kotaru jer mi treba jedna velika poljana i šuma i trebaju mi zvijezde. Radit ćemo efekte polarne svjetlosti i te neke varijante. Jedva čekam da padne snijeg jer bih volio snimiti spot na snijegu, po noći. Plan je i igrat u mjuziklu Mamma mia u Zagrebu, pojavit se na Zagrebačkom festivalu i otići u Rusiju snimat nove pjesme.

PATRICIJA: Može jedna poruka za kraj učenicima naše škole?

DAMIR: Želim vam da budete marljivi, da puno radite na sebi. Svi vi koji imate umjetničku crtu nemojte nikada dozvolit da tuđa mišljenja utječu na vas. Ako to imate u sebi, razvijajte talent jer u ovom svijetu ima jako puno ljudi koji će vas pokušat smetnuti s tog nauma, ali jednostavno morate očvrsnuti i čime god se bavili u životu ako vi mislite da je to TO idite za tim svim srcem, dišite to, spavajte, jedite to i bit će sve o.k.

Također pročitajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *