Učimo o i živimo sa šumom

Naše su goranske šume naše bogatstvo! Često to zaboravljamo i, nažalost, naše šume pate zbog toga. Da bi osvijestili njihovu vrijednost učenici 4. raz. i učiteljica Gordana Podobnik proveli su anketu među ravnogorskim mještanima o gospodarenju šumom te su odlučili razgovarati s onima koji se svakodnevno brinu o njima. To su naši šumari, drvni tehničari, gosp. Dražen Vančina i gosp. Nenad Poljančić. Učenici su postavljali pitanja, a naši gosti strpljivo i temeljito odgovarali na njih.

Učenici: Kako uništavanje šume djeluje na promjenu zemljišta i klime?
Šumari: Potpunim rušenjem šume na obroncima brda, kako je već bilo u prošlosti, može rezultirati klizištem. Tada kiša odnosi zemlju, pomiču se panjevi, može doći do nesreća, mnoge životinjske i biljne vrste ostanu bez doma. Nastaju potpuno nova staništa.
Ruženje šuma zbog izrade modernih prometnica narušava klimu, pojavili su se snažni vjetrovi. Ima mnogo više juga.

Učenici: Je li hrvatsko šumarstvo ekološki orijentirano? Što se pod time misli?
Šumari: Naše šumarstvo jest ekološki orijentirano. Velika briga vodi se da se ne baca smeće u šumi. To je u Ravnoj Gori ostvareno. Naše šume imaju Europski certifikat (potvrdu) o ekološkoj orijentaciji. Europska komisija u tom certifikatu propisuje kako mora izgledati šuma, koliko stabala smije biti srušeno, ima li nametnika… K nama dolaze studenti šumarstva i šumari iz Češke, i ostalih europskih zemalja, često i iz ostalih država svijeta (Japan, Kina…) i dive se ravnogorskoj šumi. Ravnogorske šume su posebno očuvane. Najljepše i najbolje šume imamo mi i Mrkopaljci, dok su šume u npr. Vrbovskom ili Fužinama dosta uništene.

Održivost je sposobnost održavanja ravnoteže određenih procesa ili stanja u nekom sustavu.
Danas se najčešće koristi u vezi s biološkim i ljudskim sustavima. U ekološkom smislu održivost je način po kojem biološki sustav ostaje raznolik i produktivan. Za ljude to je mogućnost za održavanje blagostanja, o odgovornoj uporabi prirodnih resursa. Koristi se i naziv održivi razvoj.

Učenici: Ima li u ravnogorskim šumama potkornjaka i gubara? Mi smo na internetu istražili ponešto o tim nametnicima, možete li nas dopuniti kako to izgleda u našoj zavičajnoj šumi? Ako ima tih nametnika, koje šume su zahvaćene? Kakvu štetu oni čine?

Šumari: Potkornjaci napadnu crnogoricu i stabla se na jednom mjestu počnu sušiti. Takvih područja ima na Suhom vrhu, smeđe fleke vide se iz podnožja ili s igrališta, polja…Danas ih se pokušava iskorijeniti LOVKAMA u koje se love. U te kutijice stavlja se preparat koji ih privlače, oni dođu, padnu u kutijicu. Četvrtkom se prebrojava broj potkornjaka u kutijicama. Prati se njihov broj da bi se moglo donijeti neke zaključke vezane za zdravlje šume.
Prije su se lovili drugačije, u zaraženom području srušilo se jedno stablo, a zatim su oni došli na njega i nakon toga se stablo spalilo.

Gubar je prvenstveno štetnik listopadnih šuma. Hrane se lišćem. To su leptiri . Ženka snese jaja koja ostavlja u kori drveta. Iz njih izlaze male gusjenice koje se penju u krošnju i grizu lišće. Gusjenice su plavkasto-smeđe, dlakave , sa redovima plavih i crvenih točaka.

Danas su opasan šumski nametnik gljivice. One napadnu stablo ljeti, stablo ima lišće, a kora mu otpada. Kod nas se još može pronaći šuma u kojoj ima brijesta što je u Europi skoro nezamislivo.

Nizozemska bolest brijesta je gljivična bolest koju uzrokuju gljivice.
Bolest je toliko pogubna za brijestove da je danas čudo ako negdje u Europi opazite zdrav brijest. Brijest je danas praktički izumrla vrsta .

Učenici: Postoje li u hrvatskoj zakoni o gospodarenju šumama? Što okvirno propisuju?
Šumari: Postoji Zakon o šumama. On je dosta općenit i u praksi se rijetko njime služimo. Knjiga OSNOVA GOSPODARENJA propisuje osnove gospodarenja šumom. Ona postoji za svaki dio šume i propisuje gospodarenje tim dijelom šume na deset godina. Niti u privatnim šumama se ne smije raditi ono što vlasnici žele, nego ono što u tom zakonu piše. Dakle, vrijedi za državne i privatne šume. Kada netko želi sjeći privatnu šumu, ide u Šumariju pitati dozvolu koja mu određuje koliko smije sjeći koje šume. Tu važnu knjigu (debelu 15-ak cm) odobrava Hrvatski sabor.

Učenici: Postoje li u Hrvatskoj zakoni o ekološkoj održivosti šuma? Što propisuju?
Šumari: Postoje zakoni, propisi i njih se poštuje. Oni su važni dugoročno za naš život. Zbog održivosti šuma postoji knjiga Osnove gospodarenja šumama. U njemu se o svemu vodi briga.

Učenici: Poštuju li se zakoni?
Šumari: Oni se moraju poštivati. Šumari o tome vode brigu.

Učenici: Ima li u našoj šumi prekoračene sječe visoke šume?
Šumari: Propisano je, to smo već rekli, koliko se koje šume smije sjeći. Od propisane količine smije se sjeći 25 % više, ili 25 % manje samo u određenim situacijama. Npr, kada dođe do IZVALA koje nastaju zbog rušenja stabala snagom vjetra, tada se dozvoli ta prekoračena sječa, dakle zbog ekološke katastrofe. Sjetite se velikog leda prije dvije zime.

Učenici: Ima li neplanske sječe u radu Šumarije?
Šumari: Neplanske sječe nema. Situaciju može nešto promijeniti samo katastrofa.

Učenici: Kako izbjeći neplansku sječu?
Šumari: Šumari paze da se ne posiječe nešto što se ne smije posjeći. Nije toliko važna TOČKA označena sprejem na kori drveta, nego ČEKIĆ pri dnu stabla. Sjekač gleda tu BULICU. Pečat ide na žile i taj PEČAT ostane na panju i kad se drvo sruši.

Učenici: Ima li u našoj šumi nekontrolirane nezakonite sječe?
Šumari: Ponekad ima krađe, prijave se i treba ih prijaviti. Postoji tzv. ČUVAR ŠUMA. Propisano je što službeni čuvar smije. Smije provjeriti imaju li posjetioci koji ruše šumu odobrenje, dozvolu za rušenje i prijevoz. Privatno jest privatno, ali se zbog Zakona o gospodarenju šumom mora paziti svatko što ruši, koliko. Ne smije se prodati srušeno bez dozvole.

Učenici: Kako se sprečava nekontrolirana nezakonita sječa?
Šumari: Privatne i državne šume su izmiješane, a na načine koje smo rekli, nastojimo spriječiti nekontroliranu sječu. Kad se uhvati nekoga bez dozvole, čuvar smije pozvati policiju…

Učenici: Kako ste uspjeli sačuvati našu šumu od izbijanja požara?
Šumari: U 30 godina kod nas je bio jedan veći požar. Dobiju se table, postave se po šumi, na njima piše što je zabranjeno, a loženje vatre na otvorenom je zabranjeno. Kod nas je veća opasnost za šumski požar u jesen i proljeće. Tada je problematična suha stara trava koja lako plane i brzo proširi požar, kao lani u okolici škole. Nama ljeto nije problem kao na moru jer naša šuma kasnije kreće sa vegetacijom, dulje je vlažna.

Učenici: Postoje li novi podaci o stanju naše šume ?
Šumari: Stanje šume se redovito prati. Dio praćenja je svakodnevna obveza, dio prati Fakultet za šumarstvo i znanstveno proučava.

Učenici: Kakva je naša šuma u usporedbi sa slavonskom, ličkom, slovenskom i njemačkom šumom?
Šumari: Slavonska šuma je bjelogorica. Najvrednija sorta je hrast. Šuma se siječe samo zimi kad stablo nema sokova (nema lišća). Ljeti je sade i održavaju.
Lička šuma je slična kao naša. U visinama su, naše šume rastu na nižim područjima.
Primorska šuma ima malo tla oko sebe. Slaba je zemlja, pa su i stabla slabija. Pošumljavaju se često zbog čestih požara.
Naše su vrijedne i lijepe, svi im se dive.
Slovenske, austrijske i njemačke šume imaju sličan način gospodarenja. Oni šumu posade, puste je da raste 50 godina, tada je posijeku na čisto i posade, i tako opet proces krene ispočetka. S time da Nijemci i Austrijanci kod sadnje posade samo jednu vrstu stabla. To i nije najbolji potez, jer ako dođe jedan štetnik na jedno stablo uništi svu šumu.
Mi imamo PREBORNE šume. To su mješovite šume. Tako ipak u slučaju navale štetnika neće stradati cijelo područje. Bogatija je raznolikost šume stablima, grmljem, biljkama i životinjama.
Nekada se i kod nas više pošumljavalo. Nije se to pokazalo najboljim rješenjem. Kod velike posađene površine, trebalo je redoviti održavati sadnice, kositi oko nje, prihraniti, a PUH ju je često zimi pojeo. Zbog toga se više vodi o prirodnom načinju razmnožavanja šume. Vodi se briga da mlado stablo uspije.
Učenici: Ima li u ravnogorskim šumama zmija otrovnica? Jesu li koga ugrizle?
Šumari: Kod nas ima zmija, znaju iznenaditi. Vide ih samo oni koji ih baš traže ili ih se jako boje. Zmija se boji, ona se brani, ne treba ih dirati, sama po sebi neće ugristi. Šumari imaju čvrste cipele. Uvijek se u šumu obuva čvrsta i viša obuća (ne tenisice), tada zmija i ako je iznenadimo grize za petu cipele… Nedostupna joj je noga. U Ravnoj Gori nije bilo ugriza. U našim zavičajnim šumama ima riđovki.

Učenici: Koje se opasnosti za šumskog radnika kriju u šumi?
Šumari: Opasnosti su zmije, stršljeni, opasnosti za traktoriste su prevrtanja, za sjekača pad stabla… Zbog opasnosti svi polažu ispite. Polažu tzv. Zaštitu na radu, tu upoznaju načine kako se zaštititi.

Učenici: Kako se radnici zaštićuju?
Šumari: Propisana je odjeća koja se nosi. Dugi rukavi, košulja, zimi podstavljene jakne i hlače. Svi imaju posebne cipele. Sjekači sa čeličnim kapicama. Oni imaju hlače s mrežicama, koje smanjuju ozlijede, prerezivanja i posjekotine.
Obavezno bi se u šumi trebao nositi šljem. Štiti glavu od udaraca. Može se desiti da ti na glavu padne stara suha grana.
Šume su pune medvjeda. Ne smije se prilaziti malom medvjedu jer je medvjedica izuzetno opasna.

Učenici: Koja je uloga grmlja i šikare u šumi?
Šumari: Grmlje prvenstveno služi za obogaćivanje biološke raznolikosti. Dio grmlja nudi plodove ljudima, ali su i hrana za životinje. I o njima šumari vode brigu. Pazi se i kod branja gljiva. Potrebne su dozvole.
Kad govorimo o šumi, moramo znati da nije sve šuma.

Osvrt na našu anketu:

Učenici: Mi smo dobili pokazatelj da više od 50 % ljudi u Ravnoj Gori ima šumu. Jesmo li mnogo pogriješili?
Šumari: Ne, mislimo da ste dosta u pravu. U Šumariji Ravna Gora ima dosta privatne šume.

Učenici: Kod nas se pokazalo da ljudi brinu o svojoj šumi, slažete li se, i što se pod time misli?
Šumari: Ljudi vode brigu o šumi. Obilaze je 2-3 puta godišnje. Prate njeno stanje. Paze da nešto ne propadne, jer ako im se sruši stablo i propadne na tlu, ne mogu ga iskoristiti niti za sebe niti za prodaju. Paze na šumu jer ona donosi novac. Postoji uzrečica: „ Sjekira čuva šumu!“

Učenici: Kako znaju koje je njihova šuma?
Šumari: Dio ljudi zna od malenog jer posjećuju šumu i znaju gdje je. Ostali traže geodetske usluge. Geodet dođe u šumu, označi i obilježi međe.

I za kraj…
„Možda neki podatci nisu sasvim točan pokazatelj znanja i odnosa prema šumama, ali je pohvalno da se usmjerila pozornost na zavičaj, na šume koje su oko nas. Lijepo je učiti voljeti svoj zavičaj.“, Nenad Poljančić

Zahvala…
Zahvaljujemo šumarima Draženu i Nenadu.
Sve nam je mnogo jasnije.
Znat ćemo i mi brinuti o našoj šumi.

Također pročitajte

Jedan komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *