Naša šuma, naše sve

MOJ DIDA

Moj dida kliče sê Željko, al ga jō kličem Želko. Dīla u nōši ravnagarski Šumariji.

An jê jaku visak i jōk, a mora i bit ka jê zmêram u šumi. Ima kudraste arjōve lōse, zêlêne ači i vavik sê drži na smīh. Radna rūba mu je zêlêne boje, som škūrne sa mu narančaste. Ka gre dīlat vavik u škūrnam ima taple kapice, a na sebi srajca, majca i jakna jer je u nōši šumi zjutra vavik mras. Iz sōba nūsi svoj šumarski alōt: klumpa ,botič i pločice iz kīrim mīri i sina stōbla i pakazova sekōčam kīre stōbla moraja zrušt, a kīre ne smīja. Najlībi ad usega mi je ka mi pavedova kakove use životinje vidi u šumi. Imaja šumari u šumi ōnu lesicu kīru sa skaram pa pripitoml.

Moj dida sê zmêram uz mona šōli i jaku imam rad ka me pīle u šuma jer an use vī pa me jaku čuda tega nauči.

Vito Margitić

Posljednje zrake sunca probijale su se iznad goranskih brda, blago nas milujući.

Zalazak sunca je osvijetlio nebo narančastim tonovima palete. Brda iznad Kose su upila narančastu boju. Šumom i brdima razlile su se tople boje. Nebo se zapalilo. Jedan tren. Čarolija nije dugo trajala.

Sunce je ubrzo palo negdje u neka brda. Ugasilo je boje neba i boje šume. U šumu je ušla tišina. Osjetio se mir. Sve je spremno za san.

Mateo Pleša

HAIKU O ŠUMI

Usamljeni panj

tuguje za granama.

Nova stolica.

Češer je sretan.

Jela ga udomila.

Ponosan stoji.

Zarezani trag.

Godovi pričaju.

Godine prolaze

(Emanuel Liker i Nina Vančina)

Poletio ko

ptica iz gnijezda.

Kamen na putu.

Fazan je lipi.

jaku je ardič,plau.

Voli se derat.

Tički sa gali

i jaku čeja črove.

Glasnu krčija.

(Vito Margitić)

Ni mičkena

Ni mičkena maja šuma

nek je velika i škura.

Ni mičkena maja šuma

pa brigam roste i gre u nebu.

Ni mičkena maja šuma

jer u ni ima hišca i zajčk, i tičk, i medvid.

Ni mičkena,

al tak jaku velika stone u maju srce.

Vito Margitić

Od proljeća do proljeća

Udišem predivan šumski zrak u šumarku kraj škole i dijelim sreću sa stablima oko sebe.

Sretna i radosna breza sa svojim je vrhom dotakla nebo i šumom je poslala miris proljetne svježine i radosti. Zeleno našminkana breza , obukla je prozračnu zelenu haljinu. Njene cipele od mahovine grijale su joj noge. Smreka je zrak namirisala smolastim mirisom. Pokrivena je bockavim iglicama. Smeđi pokrivač od starih iglica pokrivao je tlo i činio ga mekanim. Ispod breza, na mjestima gdje sunce dodiruje tlo, raste cvijeće. Puteljak vijuga i penje se u visinu. Ptice dolaze, koncert se širi šumom. Oblaci se vrte u krug.

Super je biti dijelom proljeća u šumi.

Karlo Grgurić

Došla sam u šumarak odmah me privukla mlada i nježna zelena boja drveća.

Zlatne zrake sunca probijale su se kroz vrhove krošanja. Po stablima se vukao žuti vilinski veo. U šumarak se uvukao mir. Bukve i breze zapjevale su šumnu pjesmu mira. Borove grančice darovale su šumi bujnu raskoš koja šumu čini još ljepšom i sjajnijom. Zvjezdani cvjetići su se namirisali svježim parfemom proljeća. Šuma je sva zamirisala mirisima smole, lišća, mahovine. Koliko parfema??? Ne grmovima su niknuli pupoljci. Sunce im je dalo snagu svojim dodirima. Kukavice su zakukale, i njihova melodija je šumi dala lagani ton koji se širio uz pjesme češljugara i crvendaća. Čuo se lepet ptica, kreštanje šojke, žubor potoka.

Šuma je u meni probudila mir i zadovoljstvo. Ispunila me šumom, bojom i mirisom. Njen zvuk me opustio i uljuljao u želju za zelenim odmorom.

Rozmari Perlić

Kada sam došao u šumu kraj škole imao sam osjećaj mira i ugode. Odlučio sam je razgledati.

Interes mi je pobudio gustiš bukovih stabalaca. Bila su poput štapova zapiknutih u zemlju. Nisu se još zazelenili , samo su se isticali bojom kore. Breze nisu rasle u gustišu. Pogled mi se zaustavio na cica-macama. Grane su im bile ukrašene mekanim macicama. Putić po Javorovoj kosi nije bio mračan. Sunce je posvuda dopiralo do tla. Posvuda su rasli čuperci trave i grmići borovnica. Njihovi niski grmići su se priljubili uz tlo. Na njima su se isticali mladi i nježni svjetlo zeleni izdanci. Stare iglice bora primijetio sam na stazi. Ostale su rasle na granama. Krošnja bora je visoka, a kora mu je izbrazdana dubokim brazdama. Zapuhnuo je vjetar i zanjihao grane. Njihov šum proširio se šumom.

Lijep je taj naš šumarak na Javorovoj kosi. Ugodan je za odmor i šetnju.

Mateo Pleša

Ravnogorske šume

Živim u Gorskom kotaru. Bogat je šumom, pa ga zato i nazivaju Pluća Hrvatske.

Moje mjesto se zove Ravna Gora. To je malo šumovito mjesto. Na Javorovoj kosi prevladava listopadna i crnogorična šuma. Na njoj ima najviše svijetle šume breze. Breza voli kiselo tlo puno vode. Ima puno gljiva zbog vlage i velike količine svjetlosti. Kad stigne jesen, Javorova kosa se pretvorila u šarenu šumu. Lišće se oboji u žutu, crvenu i smeđu boju. Šetajući šumom čujem cvrkut ptica, šum lišća i žubor potoka. Šetnjom kroz Suhi vrh primjećujem da prevladava zimzelena šuma. U toj šumi ima gorostasnih smreka sa širokim kišobranastim krošnjama. Poneka jela ili bor umiješala se između smreka. U toj šumi rijetko do tla dopire svjetlost sunca, pa nema puno gljiva i bilja. Mekani tepih od iglica stišava korake. U toj tišini lijepo se čuju zvukovi kukavice i žune.

Na Suhom vrhu i Javorovoj kosi uređene su poučne staze i na tablama možeš vidjeti nazive bilja i njihovu ulogu. To koriste turisti koji dolaze na svjež zrak, berbu gljiva i šumskih plodova. Mi u našoj šumi možemo svakodnevno uživati.

David Despotović

Ma tko ne bi htio zakoračiti u našu šumu? Tajanstvena je, a u daljini je crna kao noć. Ogrnuta je gustom bijelom maglom, kao bijelim velom. Prošarana je tamnosmeđim i zelenim stablima.

Javorova kosa se obogatila punom paletom šarenih boja. U šumi ima mnogo velikih i vitkih breza. One kao vile svaki dan isprobavaju svoje šarene haljine. Svaki dan izvuku neku drugu, drugačiju. Gorski izvori oko njih pjevaju. Uski, plitki, bistri kao suza zaigrano preskakuju kamenje i umivaju obale. Šarena paprat poput lepeza širi se sa svih strana. Udomljava razne životinjice. Brinj je bockav grm, nepravilna oblika, mirisan i pun tajanstvenih tvrdih i crnih bobica. Bezazleno raste posvuda zaštićen svojim bockama. Sićušni grmovi borovnica podižu se s tla samo da ih primijetimo. Prošlo je njihovo vrijeme kada su bili interesantni zbog zrelih mirisnih bobica. Poneko stablo javora pomaše lišćem na Javorovoj kosi . njegovi interesantni listovi paleta su jesenjih boja, raznih crta, točaka.

Rajsko ozračje vlada Javorovom kosom. Draga je i nježna. Jutrom stabla od rose zablistaju kao vile. Prelijepo je doživjeti bogatstvo šarenila i zvukova naših šuma.

Valnea Šporer

Također pročitajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *