NAJLJEPŠI DAN U ŠKOLI

Napisala: Patricia Svetličić, 6. razred
Mentor: Majda Burić

(stvaralačko prepričavanje)

    Petak. Pitam se: Ako postoji petak 13., zašto mi ne bismo izmislili petak 15.? Ako je petak 13. dan kada ništa ne ide kako treba, onda bi petak 15. bio dan kada bi sve bilo savršeno. Upravo taj petak 15. bio je savršen. Moj najljepši dan u školi. Puno je još lijepih dana, ali ovaj je ipak bio najposebniji.

    Prva dva sata imali smo Hrvatski jezik. U početku sata nitko nije bio s nama jer je učiteljica Romana bila na putu za Brazil, a učiteljica Majda je letjela helikopterom koji se srušio negdje u blizini Crvenkapičine kuće. Učiteljičina cipelica bila je jedini trag da je tomu doista tako. Unatoč ovim izvanrednim okolnostima, nakon pet minuta samovanja, na sat nam je došao Ivan Mažuranić. On je mislio da smo sedmi razred zbog toga što su Ela i Hana jako visoke. Tako smo umjesto pridjeva učili povijest hrvatskoga jezika. Govorio nam je o važnosti jezičnog čistunstva i kako je on s kolegom Josipom Užarevićem polovinom 19. stoljeća napisao i izdao hrvatsko-njemački rječnik s 40 tisuća riječi. Neke od riječi kojima je upravo on „otac“ i koje rabimo još i danas su: veleizdaja, sladoled, nosorog, velegrad, računovodstvo itd.

     Nakon dvosata Hrvatskog jezika imali smo Geografiju. Učili smo tropske klime. Sve je bilo odlično i zanimljivo dok se pet minuta prije kraja sata, nekim čudom neviđenim, nismo našli u prašumi. Počela nas je proganjati anakonda, ali nas je učitelj Ivan, kao pravi ratnik, spasio velike nemani odsjekavši joj glavu mačem bana Jelačića.
Na matematici je bilo jako čudno. Učiteljica Branka održala je nastavu u stilu operne pjevačice pa je cijeli sat prekrasnim koloraturnim sopranom pjevala o razlomcima i decimalnim brojevima. Mi nažalost nismo ništa razumjeli, ali smo uživali i matematiku doživjeli srcem.

    Zatim smo imali Engleski jezik na kojem smo pisali školsku zadaću. Nitko od nas nije pisao dulje od pet minuta zato što smo imali čarobne kemijske olovke koje sve znaju i nikad ne griješe.

     Sljedeći smo sat trebali imati još jedan sat Geografije, ali nas je učitelj pustio jer je školu posjetio ban Jelačić, a usput je došao i po svoj mač koji je posudio učitelju. Bili smo sretni pa su sve djevojčice, Marko i Alan otišli na zbor uvježbati operno pjevanje koje je podučavala učiteljica Žaklina uz pomoć i demonstraciju učiteljice Branke.

     I tako je prošao moj najljepši dan u školi. Bio je petak 15.

 

Također pročitajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *